Disperzivne boje
Vodena disperzivna boja
Ime za ovu vrstu boje dolazi od veziva, koje je disperzija čestica polimera u vodi. Veličina čestica je obično 0.1-0.8 mikrometara. Ova se boja često zove i emulzijska boja jer su veziva priređena polimerizacijom emulzije.
Vodene disperzivne boje su „prijateljskije“ prema okolišu nego druge tradicionalnije vrste boja jer je otapalo voda i jer sadrže malo ili ništa hlapivih organskih sastojaka tzv.VOC-ova (volatile organic compounds). BERMOCOLL celulozni eteri ispunjavaju različite funkcije u ovoj vrsti boje.
Vodena disperzivna boja se sastoji od slijedećih sastojaka:
1. Voda
2. Otpjenjivač
3. Ugušćivač
4. Otapala
5. Sredstvo za dispergiranje
6. Okvašivać
7. Konzervans
8. Pigment/titanov dioksid
9. Punilo
10.Sredstvo za formiranje filma
11. Vezivo
12. Reološki modifikator
Postoje razne vrste lateks disperzija obzirom na monomerne sustave, veličinu čestica, stabilizirajući sustav.
Posljednjih godina posvećena je velika briga razvoju boja s malom sadržinom hlapljivih organskih sastojaka. Uporaba rešetki s minimalnom temperaturom tvorbe filma ispod 1 stupnja Celzijusa je eliminirala ili smanjila potrebu za sredstva za formiranje filma. Pigment, obično titanov dioksid, daje pokrivna svojstva. Punila ili produživači se upotrebljavaju ili za modifikaciju reoloških svojstava boje ili da bi smanjili jediničnu cijenu. Postoji nekoliko tipova i veličina čestica. Najčešći su karbonati i silikati koji potječu iz prirodnih izvora kao što su kaolin, kreda, tinjac itd.
Najčešći pristup klasifikaciji boja je pomoću pigment volumne koncentracije PVK, (pigment volume concentration, PVC) tj. omjera između volumena pigmenta (i punila) i ukupnog volumena pigmenta i veziva.
Ako se sadržaj veziva smanjuje, a volumen pigmenta i punila povećava, PVK se povećava. PVK se obično kreće u rasponu od 10-15 (boja visokog sjaja) do 65-85 (mat boja).
Uloga ugušćivača je da boji da željenu konzistenciju, te svojstva tečenja i svojstva primjene. On također pomaže pri stabilizaciji čestica i poboljšava retenciju vode. Postoje tri glavna tipa: celulozni eteri, poliuretani i poliakrilati.
Celulozni eteri mogu biti standardni poput BERMOCOLL-a E i EBS ili hidrofobno modificirani poput BERMOCOLL-a EHM 300.
Standardni celulozni eteri imaju uobičajeno visok SP i ugušćuju vodenu fazu. Oni vrlo malo međudjeluju s ostalim sastojcima boje.